Aplikacija za ples i koreografiju: raspored plesača

Aplikacija za postavljanje plesača služi da plesače smjestiš na pozornicu u mjerilu i zatim nižeš više uzastopnih formacija. Ne crtaju se koraci: odlučuješ o položajima na podu, formaciju za formacijom, i gledaš prijelaz iz jedne u drugu. To je dio koreografskog rada koji se najbrže zaboravi i koji je najskuplji na probama kad nije unaprijed predviđen.

Aplikacije na tržištu dijele zajednički skup funkcija. ArrangeUs najavljuje 2D i 3D prikaze, usklađivanje s glazbom, prilagodbu plesača (imena, boje), dodavanje scenskih rekvizita, komentare po formaciji i prilagođene pozadine kojima se simulira stvarna dvorana. Choreographic se pak na Play Storeu predstavlja kao aplikacija za planiranje formacija i postavljanja plesača te ondje ima više od 100.000 preuzimanja i ocjenu 4,5 na gotovo 960 recenzija.

Stancz pripada istoj vrsti: postavljanje plesača na pozornicu prilagodljivih dimenzija, uzastopne formacije, animirani prijelazi i tri načina gledanja iste pozornice — pogled odozgo u 2D-u, 3D prikaz i pogled s mjesta gledatelja (Pogled iz publike). Stancz se otvara u pregledniku, bez instalacije, a postoji i kao aplikacija za iPhone, iPad i Android; koreografije su dostupne na svakom uređaju prijavljenom istim računom.

Položaj vrijedi samo u odnosu na stvarni prostor. Postaviti dvanaest plesača na neku općenitu pozornicu ne govori ništa: ista formacija udobno stane na kazališnu pozornicu, a na pozornici društvenog doma postaje neizvediva. Prvi koristan korak u aplikaciji za postavljanje je dakle unijeti dimenzije pozornice, a ne razmjestiti plesače.

Orijentiri na pozornici ostaju kazališni i bolje ih je koristiti nego se snalaziti s dvosmislenim „lijevo“ i „desno“: strane cour i jardin (desno i lijevo gledano iz publike) za širinu, prednji i stražnji dio za dubinu. Jardin je gledatelju slijeva, cour zdesna — dakle obrnuto za plesača koji gleda prema gledalištu. Aplikacija te orijentire stalno prikazuje; to je jedan od njezinih najkonkretnijih doprinosa jer uklanja nesporazume pri prenošenju. Orijentiri na pozornici i pravila postavljanja plesača na pozornici imaju svoj vodič.

Kad je riječ o gustoći, postoji objavljen red veličine: Ausdance preporučuje najmanje 6 m² po učeniku u plesnom prostoru, a 9 m² kao idealnu vrijednost, uz napomenu da se ta brojka mijenja ovisno o stilu — za salsu je dovoljno oko 4 m². Ta se preporuka odnosi na prostore za satove, a ne na pozornicu, ali daje korisnu osnovu za usporedbu kad dvojiš koliko plesača pozornica može primiti a da koreografija ne postane nečitljiva.

Dvije formacije nacrtane jedna uz drugu na papiru uvijek se čine spojivima. Problem je put između njih, a on se ne vidi ni na jednoj skici. Plesač koji prelazi pozornicu s desne na lijevu stranu (gledano iz publike, od cour prema jardin) dok se troje drugih povlači prema stražnjem dijelu presijeca tri putanje — što se u animaciji vidi odmah, a na papiru nikako.

To je smisao animacije u tim aplikacijama: ne gledaš formacije, gledaš prijelaz. Tada se postavljaju dva pitanja, a samo se jedno rješava na zaslonu. Je li put slobodan i je li trajanje dovoljno? Prvo se vidi; drugo se mjeri tako da promjene uskladiš s glazbom.

Fino podešavanje trajanja svakog prijelaza ono je što pripremu približava stvarnosti dvorane. Prijelaz kojem treba osam doba, a glazba mu daje četiri, na zaslonu otkriješ za nekoliko sekundi, umjesto da cijelu probu tražiš zašto prijelaz „ne radi“.

Položaj koji ostaje u glavi koreografa za plesače ne postoji. Tu se aplikacije najjasnije razlikuju od bilježnice: daju nešto što se može prenijeti i što svatko može pogledati između dviju proba.

Načini dijeljenja razlikuju se od alata do alata. ArrangeUs radi razmjenom datoteka: koreografiju šalješ porukom ili putem usluge za pohranu, primatelj je otvara u aplikaciji, a razvojni programer navodi da je sinkronizacija na više uređaja s korisničkim računima najavljena za kasnije. Stancz, kao web-aplikacija s korisničkim računima, dijeli putem poveznice: plesač otvara koreografiju u svojem pregledniku, bez instaliranja ičega.

Za učitelja koji priprema završnu priredbu ta je razlika važnija od funkcija uređivanja. Natjerati trideset obitelji da instaliraju aplikaciju stvarna je prepreka; poslati poveznicu nije.

Opseg treba jasno odrediti, jer je zabuna u pretraživanjima česta. Aplikacija za postavljanje plesača ne vodi upise, raspored satova, fakturiranje ni evidenciju dolazaka. To rade programi za vođenje plesne škole, posve drukčija vrsta alata.

Aplikacija za postavljanje ne zamjenjuje ni rad u dvorani. Ona priprema i prenosi; ne govori je li pokret točan ni hoće li plesač držati tempo. Prednosti u učinkovitosti koje navode razvojni programeri dolaze od samih tih programera, a ne iz neovisnih studija: bolje ih je čitati kao opise uporabe nego kao dokazane rezultate.

Napokon, nijedna aplikacija ne oslobađa provjere na stvarnoj pozornici. Unesene dimenzije mogu biti približne, bočna zavjesa može oduzeti dio širine, a korisnu dubinu može smanjiti scenografija. Zaslon služi tome da na probu dođeš s izvedivim planom, a ne da probu zamijeni.

Za odluku su dovoljna tri pitanja, i nijedno se ne tiče broja funkcija. Na kojem uređaju zapravo radiš? Koliko plesača moraš postaviti? I što moraš prenijeti, i kome?

Uređaj često sam odlučuje. ArrangeUs je osmišljen ponajprije za mobitel, dostupan je na Macu s Apple Siliconom, a razvojni programer navodi da se web-verzija razmatra za kasnije; na Windowsima radi preko Android emulatora. Web-aplikacija kao što je Stancz otvara se u pregledniku stolnog računala jednako kao i telefona, bez instalacije.

Važan je i broj plesača, a ograničenja su objavljena. ArrangeUs najavljuje do 60 plesača po koreografiji u besplatnoj verziji, 100 u verziji Premium, i poziva da mu se javiš za veće postave. Provjeri to prije početka ako postavljaš predstavu s mnogo izvođača: to je vrsta ograničenja koja se otkrije u najgorem trenutku.