Raspored plesača na pozornici: metoda i oznake

Prije nego što ikoga postaviš, prostor treba imenovati. Iz perspektive gledatelja, dakle iz publike, strana koju francusko kazalište zove côté cour desna je strana pozornice, a côté jardin lijeva. Za izvođača okrenutog prema publici sve je obrnuto: jardin mu je s desne, a cour s lijeve strane. Francuzi to pamte po kratici „J-C“ (kao Jésus-Christ): čitano slijeva nadesno iz publike, J (jardin) je lijevo, a C (cour) desno.

Ti pojmovi imaju točno određeno povijesno podrijetlo. Potječu od uređenja dvorane Salle des Machines u pariškoj palači Tuileries u 17. stoljeću. Iz kraljeve središnje lože jedna je strana gledala na dvorište palače (cour), a druga na vrt Tuileries (jardin). Konvencija se zatim proširila na sva frankofonska kazališta, čak i ondje gdje više nema ni stvarnog dvorišta ni vrta.

Preostaju još dvije oznake, one za dubinu. Prednji dio pozornice (francuski face) dio je najbliži gledatelju, prednja strana pozornice; stražnji dio (lointain) njegova je suprotnost, dio najudaljeniji od publike, omeđen zidom ili stražnjim dijelom scene. Prednji i stražnji dio te desna i lijeva strana tako čine četiri orijentira pozornice, koju si možeš predočiti kao niz susjednih polja, nešto poput šahovske ploče. Važno je i ovo: prostor iza kulisa (wings) bočni je dio izvan pozornice, skriven od publike zastorima ili kulisama, a služi za ulaske i izlaske.

U plesu se scenski prostor zauzima u tri dimenzije: u dubini (od prednjeg do stražnjeg dijela), u širini (od desne do lijeve strane) i u razinama (niska, srednja, visoka). Zadaća je koreografa upravo u taj prostor upisati oblike i kretanja plesača. Kad razmišljaš u tri osi umjesto u ravnini, izbjegavaš zamku „svi u liniji na istom mjestu“ i otvaraš mnogo bogatije mogućnosti čitanja.

Engleski rječnik dijelom se poklapa s tim oznakama i korisno ga je poznavati. Upstage označava stražnji dio pozornice, najdalje od publike; downstage prednji dio, najbliže publici; stage left i stage right lijevu i desnu stranu iz perspektive izvođača okrenutog prema publici (zato lijeva strana gledano iz gledališta, house left, odgovara strani stage right). Izrazi up/down potječu od starih kosih pozornica („raked“), na kojima je stražnji dio bio fizički viši: ići prema publici značilo je silaziti, a udaljavati se od nje penjati se. Ipak, pazi: francuski face/lointain i engleski downstage/upstage opisuju istu os naprijed-natrag, ali to su istoznačnice u praksi, a ne prijevodi koji se uvijek mogu zamijeniti, jer riječi imaju različito podrijetlo.

Na temelju tih osi pozornica se često dijeli na devet zona, križanjem smjerova naprijed-natrag (downstage, center, upstage) i bočnih smjerova (left, center, right): downstage left, downstage center, downstage right, center left, center, center right, upstage left, upstage center, upstage right. Središte (center stage) smatra se najjačim prostorom za izvedbu i prirodnim žarištem pozornice. Ta mreža 3×3 vrlo je raširena praktična podjela, ponajviše iz kazališnih nastavnih materijala, a ne univerzalna norma: neki izvori zadržavaju samo nekoliko glavnih orijentira.

Osnovne formacije koreografa uključuju vodoravne linije, dijagonale, trokute, krugove i „clumps“ (skupine ili grozdove). Nemaju sve isti učinak: dijagonale pomaknute prema stražnjem dijelu doživljavaju se kao dinamičnije i tečnije od ravnih linija te pozornici daju više dubine i slojeva. Suvremeni trend ide upravo u tom smjeru: udaljava se od jednostavnih ravnih linija prema raznolikijim i „pravednijim“ formacijama, u kojima se vidi veći broj plesača.

Čitljivost izravno ovisi o linijama pogleda. Kad redove pomakneš (stagger), plesači straga vide se u razmacima između onih sprijeda. Dobro postavljanje ističe i jake plesače na različitim mjestima pozornice, ne samo u prvom redu. Položaj svakog plesača ne ovisi samo o tehničkoj razini: važni su i visina, sposobnost pamćenja i scenska prisutnost. Plesač u downstage center treba dobro pamćenje, samopouzdanje da vodi i izražen osjećaj za nastup; onaj u upstage center često je najviši, jer ostaje vidljiv i u dubini.

Zajedničko postavljanje razrađuje se i kompozicijskim postupcima. Unisono, u kojem svi plesači rade isto u isto vrijeme, daje snagu i služi kao orijentir. Kanon istu frazu pokreta prenosi na druge plesače u pravilnim razmacima, za efekt jeke ili odjeka. Pomak se igra nepravilnim ili nasumičnim razmakom, a kaskada niže niz ulazaka ili radnji. Ti alati strukturiraju zauzimanje prostora jednako kao i sam pokret.

Jednostavno pravilo za razmak: svaki plesač mora stati u svoj zamišljeni „hula hop“ obruč, a da se obruči ne dodiruju. Dovoljno razmaka da se izbjegne gužva, ali bez gubitka zajedništva cjeline. Da bi se oznake iz plesne dvorane prenijele na pozornicu, preporučuje se položaje obilježiti na podu oznakama ili ljepljivom trakom, i na probi i na pozornici. I u koreografiju unositi samo položaje i razmake koji su na probama već svladani.

S vrlo mladim plesačima (mlađima od 7 godina) bolje je koreografiju ograničiti na najviše dvije ili tri formacije i izbjegavati dijagonale, koje traže više svijesti o prostoru i koordinacije. To je slučaj u kojem jednostavno postavljanje izravno pridonosi uspjehu nastupa. Da te formacije unaprijed vidiš i isprobaš, alati poput aplikacije Stancz omogućuju postavljanje plesača i pregled formacije u 2D-u, u 3D-u i u prikazu Pogled iz publike.

Kad postavljanje uključuje akrobacije više osoba, kao u cheerleadingu, uloge su jasno podijeljene. Baze osiguravaju potporu i stabilnost: podižu flyera i drže ga u ravnoteži. Flyer (top) osoba je na vrhu, koja izvodi skokove, okrete i zračne figure. Spotter je zadužen za sigurnost, spreman zaštititi i uhvatiti. Pravila za njegov položaj stroga su: član ekipe koji je naučio tehnike osiguravanja stoji na površini za nastup, sa strane ili iza figure, smije dodirivati bazu figure, ne drži ništa što bi ga spriječilo da osigurava, ne stavlja trup ispod figure i nije glavni oslonac topa; u slučaju pada prije svega štiti glavu, vrat, leđa i ramena. Izvori se u tim načelima slažu, ali točni zahtjevi razlikuju se prema savezu i razini natjecanja: za službene upute provjeri pravilnik saveza o kojem je riječ.