Mažoretkinje i twirling: formacije sa štapom

Twirling sa štapom sportska je i umjetnička disciplina koja spaja baratanje štapom, ples i gimnastiku; svaki sudionik — twirler ili twirlerica — barata štapom, a sastav počiva na usklađenosti tijela, štapa i glazbe. Disciplinu se često opisuje kao blisku ritmičkoj gimnastici: nastup je osmišljen da ga se gleda i ocjenjuje, pojedinačno, u duetu ili u ekipi.

Mažoretkinje pripadaju drugoj tradiciji: to su skupine koje nastupaju u šarenim paradnim kostimima i stiliziranim kapama, na ulici, u ritmu limene glazbe. Koreografije spajaju baratanje metalnim štapovima, bacanja, hodanje i plesne pokrete, a mažoretkinje tradicionalno predvode mimohode na gradskim svečanostima. Povijesno je upravo taj pokret u Francuskoj 1950-ih i 1960-ih popularizirao štap kao simbol elegancije i zajedništva.

Ta se dva svijeta preklapaju: dijele zajedničku povijest i neke discipline saveza (Parade Corps, Majorette Corps), a francuski savez FSCF, primjerice, tu aktivnost vodi pod nazivom „mažoretkinje i twirling“. Ipak, kad pripremaš nastup, bolje je znati u kojem okviru radiš: sastav koji se ocjenjuje na omeđenoj natjecateljskoj površini ne slijedi istu logiku kao ulični mimohod.

U twirlingu pravilnik francuskog saveza UFOLEP propisuje pet skupina pokreta, koje treba izvoditi poštujući obiručnost (jednako pokreta lijevom i desnom rukom): rolls (kotrljanja), flipove, rad prstima, pretzele i bacanja. Ta terminologija dobra je zajednička osnova za strukturiranje tehničkog rada, iako brojčani pragovi jednog pravilnika vrijede samo za savez o kojem je riječ.

U pojedinostima, skupina bacanja (tosses) počiva na „thumb tossu“ (bacanje palcem), a hvatanja se mogu izvoditi naslijepo — iza glave, sa strane, ispod noge u zamahu ili ispod jedne ili obje noge. Kotrljanja poput „elbow rolla“ (kotrljanje preko lakta) vode štap u dodiru s tijelom, dok rad prstima vrti štap oko prstiju. Sastav obično ima vertikalni i horizontalni dio, dio s radom prstima i dio s kotrljanjima.

Raznolikost ravnina — vertikalne, horizontalne, kose — zaseban je kriterij ocjenjivanja, jednako kao i obiručnost. Prije nego što počneš graditi formacije skupine, korisno je zato svaku skupinu pokreta učvrstiti pojedinačno: skupna figura drži se samo ako svaki član svladava pokret i hvatanje, i to na slabijoj strani. Postoje i natjecanja bez bacanja, poput X-Struta, koja se temelje na gimnastičkim i plesnim pokretima.

Skupni rad ima svoje zahtjeve. U duetu pravilnik UFOLEP traži najmanje 2 izmjene i 1 dvostruki štap po sportašu; u ekipi najmanje 3 izmjene i 2 dvostruka štapa. Izmjena je dodavanje štapa od jednog partnera drugome, a dvostruki štap znači da isti sportaš istodobno barata s dva štapa. Te su brojke primjeri iz pravilnika, a ne univerzalna norma: broj članova ekipe uostalom se razlikuje od okvira do okvira (do 8 sportaša za Twirling Team IBTF-a, 6 do 8 za Équipe Twirl FFSTB-a).

U prostornom smislu ključni je pojam promjena formacije (form change): položaji članova mijenjaju se tijekom sastava. Ekipne discipline IBTF-a izričito traže te promjene formacije, a Exhibition Corps ocjenjuje se čak prema „drill designu“, „maneuveringu“ i stvaranju slika (pictures and patterns), uz tajming i preciznost. U tehničkoj ekipi (Twirling Team IBTF-a, najviše 8 sportaša, svaki s jednim štapom, zadana glazba od oko 3 minute) svi članovi moraju izvesti tri načina twirlinga na mjestu i u kretanju, a izmjene i rad s više štapova moraju biti međusobno povezani.

Ključna riječ ostaje unisono: dobra ekipa mora se „vrtjeti i kretati kao jedna“. Za pripremu tih formacija mnogi voditelji unaprijed vizualiziraju položaje i prijelaze; web-alat kao što je Stancz omogućuje postavljanje i vizualizaciju formacija u 2D-u, u 3D-u i u prikazu Pogled iz publike. Kad je riječ o rječniku, ovdje se razmišlja u pojmovima „formacija“, izmjena, promjena formacije i prolazaka kroz dijelove natjecateljske površine — a ne orijentirima drugih disciplina, kojih u twirling pravilnicima nema.

U ocjenjivanom nastupu prostor je omeđen. Natjecateljsku površinu (franc. praticable) označavaju crte dvoranskog igrališta: bijele teniske crte za solo nastupe, žuta rukometna crta za duete i ekipe. Podijeljena je na dijelove, a sastav obavezno mora proći kroz svih 5 dijelova (središnji krug, prednji i stražnji desni i lijevi dio), uz dio na podu i „gornji“ prostor (skok). Izlazak s površine kažnjava sudac na ulazu (juge d’entrée), a dizanja se računaju kao prostori. U bodovanju UFOLEP-a tehnička ocjena od 20 bodova ide uz razine, a kazne se dobivaju za pad štapa, loše hvatanje, nepomičan štap, pad twirlera, gubitak ravnoteže ili opasnu gimnastiku.

Mimohod slijedi drugu logiku. U disciplini Parade Corps (IBTF), osmišljenoj za ulični mimohod, temeljno je pravilo neprekidan rad nogu: spuštanje cijelog stopala (hodanjem, lupkanjem, skokom ili poskokom) barem svake dvije dobe, uz najviše 16 doba bez hodanja za predstavljanje ili početak. Dopušteni su svi načini twirlinga i svi plesni koraci, pozdrav nije obavezan, a kretanje prema naprijed ne traži se cijelo vrijeme. Priprema mimohoda zato više pazi na ritam koraka i čitljivost slika nego na obavezne prolaske kroz zone natjecateljske površine.

Ostaje još upoznati okvir svojeg saveza, jer je stanje rascjepkano. U Francuskoj savez FFSTB — nastao 2017. spajanjem koje je poticalo ministarstvo, a 2021. dobio je za svoje elitne sportaše status „vrhunskog sporta“ — postoji uz UFOLEP (čiji je twirling osnovan 1982. u duhu „sporta za sve“) i FSCF. Na međunarodnoj razini IBTF je nastao spajanjem WBTF-a i WFNBTA-e. Svaki savez ima svoje pravilnike i svoje brojke: prije nego što zaključaš koreografiju, provjeri pravilnik koji vrijedi za tvoje natjecanje, umjesto da generaliziraš.