Završna priredba: koreografija, ples i pozornica

Priprema završne priredbe obično traje 8 do 10 mjeseci, od rezervacije dvorane do isporuke videosnimke. To su okvirne vrijednosti iz materijala plesnih škola i pružatelja usluga, a ne apsolutna pravila, ali daju dobru predodžbu o tome koliko unaprijed treba planirati. Najpovoljniji termin je od kraja svibnja do kraja lipnja, razdoblje u kojem su obitelji najdostupnije.

U praksi se dvorana rezervira, a tema odabire vrlo rano (ovisno o izvoru, otprilike 9 do 12 mjeseci unaprijed). Zatim se, otprilike 8 do 10 tjedana prije, dovršava redoslijed nastupa i počinju probe kostima. Prodaja ulaznica i narudžba programskih knjižica dolaze otprilike 4 do 6 tjedana prije, a generalna proba u kostimima (dress rehearsal), u uvjetima nastupa, obično se zakazuje 1 do 2 tjedna prije predstave. Točni rokovi razlikuju se od izvora do izvora: razmišljaj u rasponima, a ne u fiksnim datumima.

Za veličinu dvorane uobičajena je procjena da kapacitet bude otprilike „broj učenika × 2 do 3 gledatelja“. Obiđi prostor osobno: to je jedini način da provjeriš odgovaraju li pozornica, a osobito prostor iza kulisa, zaista tvojim potrebama, što plan nikad ne pokazuje u potpunosti.

Raširen oblik programa temelji se na jednoj koreografiji po skupini — organiziranoj prema dobi ili disciplini — u trajanju od 2 do 4 minute. Cijela predstava traje ukupno najviše 90 do 120 minuta, uključujući stanku od 15 minuta. To je orijentir za ugodu publike i mladih plesača, a ne službena norma.

Redoslijed nastupa (show order) slaže se prema nekoliko jednostavnih, ali učinkovitih načela. Izbjegavaj dvije uzastopne koreografije za plesača koji nastupa u više skupina: treba mu vremena da predahne i, često, da se presvuče. Točke braće i sestara stavi jednu do druge, radi obitelji, koje tako ne moraju čekati cijelu večer. Napokon, izmjenjuj stilove i dobne skupine da zadržiš pozornost publike i predstavi daš ritam.

Kad plesač ima dvije bliske točke zaredom, brzo presvlačenje (quick change) priprema se unaprijed. Idealno ga je uvježbati u dvorani, sa štopericom u ruci, dok prijelaz ne bude tečan. Da dobiješ predodžbu o mogućem tempu, jedan izvor napominje da njegovi učenici između dva sata imaju samo oko 90 sekundi da promijene obuću i budu spremni — dokaz da se kratak prijelaz može uvježbati. Web-alat kao što je Stancz, koji služi za postavljanje i vizualizaciju formacija u 2D-u, 3D-u i u prikazu Pogled iz publike, može pomoći da ulaske i položaje pripremiš i razjasniš prije proba.

Poznavanje rječnika pozornice sprječava skupe nesporazume na dan nastupa. Iz perspektive gledatelja koji gleda pozornicu, strana koju Francuzi zovu cour desna je, a jardin lijeva; francuska pomoć za pamćenje su inicijali „J.C.“: jardin lijevo, cour desno. Prednji dio označava prednju stranu pozornice, najbližu publici, a stražnji dio onu najudaljeniju. Desna i lijeva strana te prednji i stražnji dio čine četiri „strane svijeta“ kazališta. Pazi: te su oznake definirane iz gledališta, a plesači i učitelji ponekad razmišljaju sa strane pozornice, dakle obrnuto — odatle vrlo česta zabuna koju je bolje odmah razjasniti.

Pozornica je pod scene, površina za izvedbu po kojoj se kreću izvođači i na kojoj se postavlja scenografija. Prostor iza kulisa obuhvaća bočne dijelove koje publika ne vidi: služe za premještanje scenografije i plesača te za čekanje prije izlaska na scenu. Da bi se ti prostori sakrili od pogleda publike, koriste se bočne zavjese (franc. pendrillons), vertikalne trake tkanine obješene na nosivu šipku, koje skrivaju bočne „otvore“ kroz koje bi se vidjelo iza scene; u visini vodoravne gornje zavjese (franc. frises) skrivaju pogled u gornji dio pozornice, odnosno u vrh scenskog tornja.

Kad je riječ o tehničkoj organizaciji, knjiga tijeka predstave (lista znakova, cue lista) okuplja sve upute o odvijanju: redoslijed znakova za zvuk, svjetlo i pozornicu, zabilježen u dokumentu koji vodi tehnička služba. Tehnički voditelj predstave (régisseur) brine se za pripremu, koordinaciju i materijalnu izvedbu predstave; glavni tehnički voditelj (régisseur général) koordinira sve tehničke službe i povezuje autorski tim, tehničare i upravu, dok se šef pozornice (régisseur plateau) usredotočuje na scenografiju, scensku mašineriju i pripremu pozornice. Kad je riječ o probama, protočna proba (filage) prolazak je cijele predstave bez prekida, a talijanska proba (italienne) proba teksta u ubrzanom tempu kojom se učvršćuju redoslijed i pamćenje.

Jedna osoba ne može voditi cijeli prostor iza kulisa. Treba okupiti ekipu volontera s određenim ulogama: stage managera (inspicijenta) koji koordinira cjelinu, osobu zaduženu za zonu „on-deck“ — skupinu koja čeka spremna za ulazak kako bi se točke nizale bez praznog hoda —, osobu zaduženu za brza presvlačenja, osobe sa slušalicama na lijevoj i desnoj strani pozornice (gledano iz publike) te nadzornike garderoba. Zlatno pravilo sigurnosti i tečnosti: svaki plesač ostaje na svojem dodijeljenom mjestu iza kulisa. Učenik koji odluta prema gledalištu ili automatima za grickalice riskira da propusti svoj ulazak, ometa tuđi i stvara sigurnosni problem.

Dan nastupa slijedi provjeren obrazac. Ekipa dolazi otprilike 2 sata prije predstave radi tonske probe, namještanja svjetla i zagrijavanja djece iza kulisa. Doček publike i blagajna otvaraju se otprilike 1 sat prije. Tijekom predstave voditelj — često učitelj plesa — vodi program uz bežični mikrofon. Kad je riječ o kostimima, dva jednostavna pravila štede dragocjeno vrijeme: obavezno označi svaki kostim djetetovim imenom i zabrani jelo i piće u kostimu.

Na kraju pripremi „hitni komplet“ za iza kulisa: sigurnosne igle, škare, lak za kosu, ljepljivu traku i kutiju prve pomoći. Te sitne nepredviđene situacije — šav koji popusti, neposlušan pramen, rekvizit koji treba brzo pričvrstiti — prije su pravilo nego iznimka, a komplet nadohvat ruke sprječava da sitnica odgodi nečiji ulazak.