Koreografija za početnike: jednostavno, korak po korak

Sve počinje od pjesme. Stranica s poukama Superprof savjetuje da odabereš glazbu koja te dira i koja ti budi želju za plesom, a ne pjesmu uzetu po navici samo zato što je u modi; za prvu koreografiju plesna škola Danc’Art iz Lillea preporučuje umjeren tempo i pjesmu koju dobro poznaješ. Prije nego što se pokreneš, preslušaj je nekoliko puta zaredom, bez plesa, da prepoznaš glazbene fraze, jake trenutke i tišine: to je korak koji mnogi početnici preskaču, napominje Danc’Art, iako olakšava sve što slijedi.

Tempo se mjeri u udarcima u minuti (BPM), jedinici kojom se služi suvremena popularna glazba, dok klasične partiture pišu allegro ili andante. Wikipedija, primjerice, rap smješta između 80 i 100 BPM, a house između 124 i 130. Taj je izračun koristan za ono što slijedi: pri 120 BPM jedna doba traje pola sekunde, a blok od 8 doba 4 sekunde; pjesma od 3 minute tada ima 360 doba, odnosno 45 blokova od 8. Što je tempo brži, to svaki pokret ima manje mjesta i to kretanja moraju biti kraća.

Zatim izreži pjesmu na željeno trajanje u programu za obradu zvuka. Reži na početku glazbene fraze, na „1“, nikad usred bloka, i radije odaberi čist kraj, na jakoj dobi, nego utišavanje koje se gasi dok skupina drži pozu. Na kraju sačuvaj točno izrezanu datoteku i svima daj istu: ako se verzija usput promijeni, brojanje se pomakne i plesna skupina mora iznova učiti svoje orijentire.

U plesu se glazba broji u blokovima od osam doba: „1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8“, pa ispočetka. Superprof podsjeća da se tako broji u latinoameričkim, standardnim i urbanim plesovima, osim u nekoliko plesova poput jivea, a Danc’Art govori o strukturi koja se koristi u gotovo svim stilovima. Blok od 8 obuhvaća dva takta od po četiri dobe, a takt, prema Wikipediji, sadrži jednu jaku dobu i tri slabe. „1“ je doba na kojoj fraza kreće iznova, često obilježena ulaskom glasa ili instrumenta.

Dobe između njih broje se s „i“: „1 i 2 i 3…“. Na početnoj razini Superprof savjetuje da svaki pokret smjestiš na dobu ili na „i“ između doba i da svakom pokretu pridružiš broj, metodu koja se koristi i u skupnim koreografijama da svi budu zajedno. Za pokretanje glazbe ili ponavljanje dionice brojanje „5, 6, 7, 8“ najavljuje da počinje sljedeći blok, a Danc’Art predlaže da plešeš brojeći naglas kako bi ti se struktura usjekla u glavu: svi kreću na 1.

Zapisuj brojanje od samog početka. Najjednostavnija je tablica: jedan redak za svaki blok od 8, numeriran (prvi blok, drugi blok…), s dijelom glazbe pokraj (uvod, kitica, refren) i pokretima opisanima u nekoliko riječi. Listić „Kako izgraditi koreografiju“ savjetnika za tjelesni odgoj francuskog departmana Rhône naglašava upravo to: sačuvati trag izgradnje od jednog sata do drugog, fotografijama, bilježnicom ili bilješkama. Bez zapisa koreografija se iznova izmišlja na svakoj probi.

Većina pjesama izmjenjuje kitice i refrene. Wikipedija opisuje slijed „kitica 1, refren, kitica 2, refren…“, pri čemu svaki refren obično ponavlja iste riječi i istu melodiju. Oko toga se često nalaze uvod, ponekad most koji prekida ponavljanje prije posljednjeg refrena, i završetak; Superprof savjetuje da tu strukturu analiziraš prije koreografiranja. Označi te dijelove u svojoj tablici brojanja: koliko blokova od 8 za uvod, za svaku kiticu, za refren. To je kostur tvoje koreografije.

Zatim ples prilagodi toj strukturi. Refren koji se vraća traži istu plesnu frazu: publika je prepoznaje, a plesači je nauče jednom za tri ponavljanja. Kitice ostavljaju prostora za varijacije, za dionicu u maloj skupini ili za promjenu formacije; most je dobar trenutak za iznenađenje ili kontrast. Engleski program plesa za GCSE, koji objavljuje ispitno tijelo AQA, imenuje te oblike: binarni (AB), ternarni (ABA), rondo, u kojem se dio A vraća između različitih dijelova, ili narativni, kad ples priča priču.

Pažljivo složi početak i kraj, dva trenutka koja publika pamti. Listić iz departmana Rhône traži „prepoznatljiv, precizan“ početak i kraj i za svaki postavlja tri pitanja: gdje se ulazi (već na pozornici ili iza kulisa), tko (cijela skupina, male skupine, jedan za drugim) i kako (iste ili različite radnje, istom brzinom ili ne). Za kraj vrijedi isto: nepomično na pozornici, okupljeni, na podu ili izlazeći jedan za drugim. Jasno zadržana završna poza vrijedi više od nejasnog izlaska.

Fraza pokreta niz je pokreta koji čini cjelinu, često jedan ili dva bloka od 8. Počni kratkim motivom koji nosi ideju plesa: pokretom ruke, korakom, posebnim osloncem. Program AQA za GCSE od toga čini prvi koreografov postupak, „motif and development“: motiv, a zatim njegovi razvoji. Da pronađeš svoje pokrete, kreni od glazbe (naglasak traži oštar pokret, dugi zvučni sloj povezan pokret), od riječi, slike ili svakodnevnog pokreta koji preoblikuješ, kako predlaže listić iz departmana Rhône.

Zatim motiv razvij kompozicijskim postupcima. Obrazovni portal akademije u Nantesu (regionalne školske uprave) navodi ih dvadesetak, među njima ponavljanje (višestruko ponoviti pokret), inverziju (izvesti frazu unatrag), kontrast (veliko i malo, brzo i sporo), akumulaciju (dodavati pokrete ili fraze), transpoziciju (ista fraza na podu i stojeći), kaskadu (niz radnji koje prelaze s plesača na plesača), unisono (isto u isto vrijeme) i kanon (pokret koji drugi plesači ponavljaju u pravilnim razmacima). Isti motiv od 8 doba tako daje nekoliko fraza a da ne izmisliš nijedan novi korak.

Zadrži fraze koje tvoja skupina može plesati. Jednostavna koreografija više ponavlja nego što izmišlja: dvije ili tri dobro odabrane fraze, ponovljene i varirane, često su dovoljne za prvu točku. Svaku frazu najprije otpleši uz glazbu prije nego što je počneš poučavati, izbroji je naglas i zapiši je u tablicu, blok po blok. Ako neka dionica ne sjeda točno na brojeve, odmah je pojednostavi: mnogo je teže kad je cijela skupina već nauči.

Kad su fraze napisane, odluči gdje ih tko pleše. Formacija je položaj svih plesača u određenom trenutku: linija, dva pomaknuta reda, V, dijagonala, krug, male skupine. Mijenjaj formaciju kad glazba prelazi u novi dio, a ne nasumce: nova kitica, dolazak refrena ili most prirodni su trenuci. Vodič o tome kako napraviti plesne formacije detaljno opisuje uobičajene oblike i kako ih odabrati prema broju plesača.

Postavljanje služi i čitljivosti. Program AQA među koreografove postupke ubraja „manipulation of number“, igru s brojem plesača, a akademija u Nantesu među svoje svrstava povećanje i smanjenje broja plesača: refren koji cijela skupina pleše u unisonu udara jače nakon kitice koju pleše troje. Najsigurnije plesače postavi tamo kamo pada pogled, u sredinu i naprijed, i pomakni redove tako da se oni iz drugog reda vide između onih iz prvog.

Svaka promjena formacije putanja je koju treba izbrojiti, kao korak. Daj joj točan broj doba, primjerice jedan blok od 8, i put za svakog plesača, pazeći da dvije putanje ne prolaze istim mjestom u isto vrijeme. Najjednostavnija kretanja čuvaju redoslijed plesača; ona koja ga miješaju traže više proba. Na svoj plan za svaku formaciju zapiši broj na kojem mora biti postignuta: upravo taj orijentir omogućuje skupini da stigne zajedno.

Koreografiju poučavaj u dijelovima. Danc’Art opisuje metodu plesnih škola: podijeliti je na blokove od 8, ponavljati prvi dok pokreti ne postanu prirodni, prijeći na sljedeći, a zatim ih spojiti. Svaki blok pokaži najprije polako i bez glazbe, brojeći, a zatim uz glazbu. Ako pokazuješ licem prema skupini, izvodi pokrete zrcalno i reci to, inače će dio plesača krenuti na krivu stranu. Da svatko kod kuće ponovno pogleda svoje mjesto, bolje je podijeliti koreografiju s plesnom skupinom nego ručno prepisivati planove.

Pusti plesače da „markiraju“ (marking), to jest da pokrete ponavljaju u malom, bez skokova i bez forsiranja, dok uče. Jedno istraživanje Sveučilišta Kalifornije u Santa Cruzu, objavljeno u časopisu Psychological Science, o kojem je pisao časopis Dance Informa, dalo je 38 naprednih učenika klasičnog baleta da nauče dva niza, jedan uvježban punom brzinom, a drugi markiranjem: suci su bolje ocijenili onaj koji je bio markiran. Autori u tome vide rasterećenje mentalnog opterećenja, a ne samo uštedu energije. Puni intenzitet sačuvaj za dionice koje već sigurno sjede.

Prije nastupa prođi sve od početka do kraja bez zaustavljanja. To je protočna proba (filage): u kazalištu je Wikipedija definira kao probu odigranu bez prekida, redom, bez publike, koja služi za mjerenje trajanja i usklađivanje, a njemačka protočna proba (filage à l’allemande) tome dodaje položaje. Zabilježi što zapinje, a zatim očisti: ponovi dionice u kojima skupina nije zajedno, broj po broj, provjeravajući imaju li svi isti kut ruke i isti pogled na istoj dobi. Završi na pravoj pozornici, da ponovno uskladiš udaljenosti.

Stancz je aplikacija za koreografiju koja služi za pripremu postavljanja plesača: postavljaš ih na pozornicu u mjerilu, nižeš formacije, a prijelazi se animiraju uz tvoju glazbu, u 2D prikazu odozgo, u 3D-u i iz gledališta. Koristi se u pregledniku računala, PC-a ili Maca, bez instalacije, te kao aplikacija za iPhone, iPad i Android, s istim računom. Besplatna je do 3 koreografije, od kojih svaka ima do 4 formacije, a iznad toga postoji plaćena pretplata. Nudi 19 gotovih formacija, unaprijed složenih oblika koji se prilagođavaju broju plesača, i prima do 500 plesača po koreografiji.

U metodi iz ovog vodiča služi u trenutku glazbe, postavljanja i prenošenja. Uvoziš svoju pjesmu, u MP3 ili WAV formatu: njezin valni oblik postaje vremenska os. „Otkucaj tempo (BPM)“ mjeri BPM, a „Uskladi formacije s tempom“ poravnava trajanja s dobama. Izrađuješ jednu formaciju za svaki dio glazbe, preimenuješ je („Kitica 1“, „Refren“) i povlačiš njezin rub da joj odrediš trajanje; tijekom reprodukcije plesači klize iz jedne formacije u sljedeću, a predugačka putanja ili dva plesača koji se križaju vide se odmah. Za prenošenje koreografiju dijeliš samo za pregled, i u besplatnom paketu, a „Istakni me“ ističe točku svakog plesača.

Što Stancz ne radi, bez uljepšavanja: ne piše korake umjesto tebe. U njemu nikakva umjetna inteligencija ne izmišlja koreografiju; pokreti, brojanje i fraze ostaju u tvojoj tablici, tvojoj bilježnici i tvojem tijelu, a aplikacija se bavi samo prostorom i vremenom, to jest time tko je gdje i u kojem trenutku. Ne izvozi u PDF, ne omogućuje istodobno uređivanje u više osoba i ne vodi školu (upisi, raspored, plaćanja).